“Not a single word, go on and kiss the girl…”
- ’oće sad da joj krne žvaku, a?
- Psssssst! Ćuti i gledaj, kaš’će ti se samo, nesrećo jedna!
- Ma, ovo je totalno smor. Neću da gledam ove njanjavosti! Ovo je za emo-devojčice, patetična gnjavaža.
“Now’s your moment, floating in the blue lagoon…”
- E, vi’š, ovde je trebalo da se kresnu, ispod ove krive žalosne vrbe, al’ ih Dizni cenzurisao, jbg. To ti je tuga modernog doba, taj starosni limit za televizijske programe…
- Aman! Sedi tu, jedi te medenjake i gledaj! Jesam lepo pitala hoćeš neki drugi crtać, jesam li? Jesam ti pokazivala trejlere za Tarzana, Herkulesa, Timona i Pumbu, 101 dalmatinca, Mačke iz visokog društva, Aladina, Robina Huda, u svim tim crtaćima ima više akcije? Ali, neeeeee, ti nisi hteo da geldamo nijedan od njih nego baš Malu sirenu! Sad sedi, trpi i da nisi zucnuo do kraja filma!
- Ma, daaaaaaaj. Što nekad ne pustiš neki pornić, Džeki Čena, ili makar Indijanu Džonsa? Jbt, svaki put zaspim na pola filma jer izabereš nešto bebasto, romantično i skroz pičkasto! Gledaj ti te tvoje uspavanke za Pampers uzrast do dvaes kila, al’ u svoja četiri zida!
- Ali ovo jesu moja četiri zida, medo! I imam pravo da gledam šta god hoću, kad god mi se prohte!
- Čekaj, bre, onda mu ja dođem nešto kao sirotinja raja bez prava glasa, k’o u Muratovo doba? Što nikad ja ne mogu da biram film?
- Pa ti i biraš, uvek te pitam koji od nekoliko ponuđenih se tebi najviše gleda!
- Jes’, to mi je jak izbor, sutra malo. Probereš desetak naslova, sve jedan patetičniji i njanjaviji od drugog, i onda ja kao biram, ma nemoj. To je privid lične slobode i iluzija prava na izbor, aha.
- Tako ti je sa svime u životu! Kao, možeš sve, a ustvari ne mo’š apsoštumfno ništa, kad malo bolje pogledaš. Samo te oni odozgo kecaju k’o komšijski klinci malog Dušana kad igraju zuce. Misliš da imaš više mogućnosti, a zapravo si strogo determinisan unapred ustanovljenim okvirima, i mo’š doneti samo jednu odluku, a oni već znaju kakva će biti… Šta hoćeš, uostalom, tako se i na izborima bira predsednik, pa ti vidi!
- Ih, ti ga sad baš mnogo pretera. A i ako jeste tako kao što ti tvrdiš, onda se opet unapred zna koji ćemo crtać da gledamo, isto kao što se zna ko će da bude sledeći predsednik! Te procedure su samo zabava za mase, malo da se grickaju nokti, semenke, kokice, keksići ili buđav ‘leba, kako ko ima! Ti izbori služe da se poveća nacionalna maloprodaja prehrambenih proizvoda, poseče još koja šuma za izborne postere i letke, i da se ustalasa malo javno mnjenje, da ne bude posle da nema ni ‘leba ni igara!
- Tako mi i treba, a mogla sam lepo zlatnu ribicu da kupim i strpam u akvarijum, ona se ne bi bunila i ćutala bi sve vreme, al’ ‘oćeš šipak! “Moram ja plišanog medveda da prošvercujem iz Irske, da pamtim do kraja života kako je bilo divno u zelenoj domovini, to je tako lep suvenir…” Jbo me bog ludi, sad ima da pamtim svaki sekund, sve dok mi ne uđe u glavu šašavu da sam se maestralno zaj***la u proceni… K’o dete da sam rodila, i to čupavo krzneno, s onolikom jezičinom i apetitom k’o pozamašni protočni bojler, ajme meni…
- Šta se ti stalno vajkaš, je li? Jel se to možda kaješ što si donela mene a ne magnet za frižider? Jel ti hoćeš da te prijavim Udruženju za zaštitu plišanih životinja, pa da robijaš za ovaj mobing, a? Ti meni uskraćuješ moja ljudska prava i narušavaš moje građanske slobode!
- Pod jedan, to Udruženje te se odreklo preko svih pisanih medija, Halo Oglasa i Službenog Glasnika još onda kad si tražio da te odvedem da vidiš gde je to, pa si još s vrata počeo da praviš belaj. U roku od pola sata si im pojeo sve dekorativne novogodišnje lulice sa kamina i izvatao sekretaricu plišanu zečicu u veceu. Misliš da su sišli s zakržljlog duda pa ne znaju da provale kad ih takvi probisveti poput tebe mažu i popaljuju da se tako u Irskoj pozdravlja službeno lice? Sad tamo ne smeš ni da prismrdiš, isporučiće te Imigracionom kao neprijavljenog stranog državljanina koji već godinu i jače živi u Srbiji k’o kamen u bubregu, i to bez boravišne vize! Pod dva, mobing je zlostavljanje na radnom mestu, od strane šefa ili kolega, a ne natezanje u dnevnoj sobi dok se gledaju crtaći sa onim ko te tovi medenjacima za Božić. Pod tri, ti nemaš apsolutno nikakve slobode u Srbiji jer nisi građanin ove banana-republike, i pod četiri, nemaš ni ljudska prava jer si medvedić a ne čovek.
- Pa šta? Ja imam pravo da se bunim, iako sam tuđin! Ti si mene usvojila, samim tim neki nadležni organ može da ti oduzme to starateljstvo ako ne ispunjavaš moje kriterijume! I, just for the record, mnogo sam bolja osoba od većine vas ljudi.
- E, pa, sad… Za to poslednje jesi u pravu.
- Naravno da sam u pravu, ja sam uvek u pravu! Al’ nema ko da sluša! I šta sad ‘oće ova debela rošava s pipcima i zašto je niko nije obavestio da joj ta hipsterska frizura stoji k’o piletu gaće na tregere?
- To je Ursula, morska veštica, i boli nju uvce za frizuru, ona hoće da ukrade Tritonov trozubac! Gledaj, sa’će najzanimljiviji deo!
- Pa hjoooooooj, vidiiiii, venčanje na brodu! Tako ćemo medvedica Mica i ja! Za mečeći mesec idemo na krstarenje, do Kariba ili Havaja, da nam repići vide sveta! I ne, ti ne možeš s nama, ionako te trpimo svaki dan! Ti ostaješ da čuvaš mečiće i štrikaš vunene tange, treba i nama odmor nekad!
- A jel? I to mi je hvala što vas trpim i hranim, debelguzi jedni! A tačno sam znala da će tako biti! ‘aj’ nekako ti jedan kad si došao, to je još i bilo podnošljivo, a i manje si pričao, pravio si se Toša prvih par meseci, pa si se tek kasnije osilio, sram da te bude… Posle si i tu mečku priveo, pa ste onda decu izrodili, samo se množite, k’o mutirani malarični komarci! Moraću uskoro da se selim u zaseban stan ako se ovaj trend mečko-multiplikacije nastavi ovim tempom! Da vidim ko će vam onda čistiti i kuvati neskvik u 4 ujutru, aha…
- Šta se ti žališ? Misliš da si Pepeljuga, jel? Kao, kulučiš za Tri zla medveda i medved-bebu u nadi da ćeš se jednoga dana udati za tu tvoju Pokahontas i onda ćete živeti u kućici od slatkiša srećno do kraja života, a verovatno i posle? Mnogo ti gledaš ove crtaće, moraćemo to da menjamo pod hitno! Od sutra gledamo filmove sa Stivenom Sigalom, da vidiš šta je život i borba za opstanak!
- Ako te iskipujem iz kreveta, videćeš ti šta je život, znaš! Ionako nam krevet naginje nizbrdo na jednu stranu, treba samo malo da se malo nakrivim ulevo, eto tebe rodnom parketu u zagrljaj! A osim toga, ti mi nešto pričaš o životu! Nemaš ti pojma! Nisi nikad živeo u šumi k’o drugi medvedi, nisi morao da loviš ribu u ledenoj mutnoj reci, ili da spavaš u hladnoj neudobnoj pećini, bežiš od lovaca s čađavim puškama i krvoločnim kerovima, i kradeš pčelama med u zimu! Boli tebe dupence mekano, ti si gradski baja, navikla guza na komfor i uživanciju! Videla bih te da moraš makar da spavaš u mraku, a ne da mi svako veče kmečiš i zapomažeš kad krenem ka prekidaču kako će te do ujutru uveliko pojesti čudovište iz Loh Nesa ako ugasim svetlo, pa će Mica onda ostati samohrana mečka primorana da sa sitnim mečićima prosi na Knezu i živi u sigurnoj kući!
- Pa šta. Ne možeš mi ništa. Nećeš me izbaciti na ulicu jer si meka srca, tako da mogu da radim šta hoću, kako hoću, gde god i kad god mi volja, i tačka. Dakle, do daljnjeg sam glavni, htela ti to ili ne. Ne trubi više, nego mi dodaj moju šolju pudinga, ne mogu da dohvatim odavde. I ‘ajde ćuti malo, za promenu, nijedan crtać ne možemo da odgledamo k’o sav normalan svet, non-stop nešto blebećeš.
- ’oće sad da joj krne žvaku, a?
- Psssssst! Ćuti i gledaj, kaš’će ti se samo, nesrećo jedna!
- Ma, ovo je totalno smor. Neću da gledam ove njanjavosti! Ovo je za emo-devojčice, patetična gnjavaža.
“Now’s your moment, floating in the blue lagoon…”
- E, vi’š, ovde je trebalo da se kresnu, ispod ove krive žalosne vrbe, al’ ih Dizni cenzurisao, jbg. To ti je tuga modernog doba, taj starosni limit za televizijske programe…
- Aman! Sedi tu, jedi te medenjake i gledaj! Jesam lepo pitala hoćeš neki drugi crtać, jesam li? Jesam ti pokazivala trejlere za Tarzana, Herkulesa, Timona i Pumbu, 101 dalmatinca, Mačke iz visokog društva, Aladina, Robina Huda, u svim tim crtaćima ima više akcije? Ali, neeeeee, ti nisi hteo da geldamo nijedan od njih nego baš Malu sirenu! Sad sedi, trpi i da nisi zucnuo do kraja filma!
- Ma, daaaaaaaj. Što nekad ne pustiš neki pornić, Džeki Čena, ili makar Indijanu Džonsa? Jbt, svaki put zaspim na pola filma jer izabereš nešto bebasto, romantično i skroz pičkasto! Gledaj ti te tvoje uspavanke za Pampers uzrast do dvaes kila, al’ u svoja četiri zida!
- Ali ovo jesu moja četiri zida, medo! I imam pravo da gledam šta god hoću, kad god mi se prohte!
- Čekaj, bre, onda mu ja dođem nešto kao sirotinja raja bez prava glasa, k’o u Muratovo doba? Što nikad ja ne mogu da biram film?
- Pa ti i biraš, uvek te pitam koji od nekoliko ponuđenih se tebi najviše gleda!
- Jes’, to mi je jak izbor, sutra malo. Probereš desetak naslova, sve jedan patetičniji i njanjaviji od drugog, i onda ja kao biram, ma nemoj. To je privid lične slobode i iluzija prava na izbor, aha.
- Tako ti je sa svime u životu! Kao, možeš sve, a ustvari ne mo’š apsoštumfno ništa, kad malo bolje pogledaš. Samo te oni odozgo kecaju k’o komšijski klinci malog Dušana kad igraju zuce. Misliš da imaš više mogućnosti, a zapravo si strogo determinisan unapred ustanovljenim okvirima, i mo’š doneti samo jednu odluku, a oni već znaju kakva će biti… Šta hoćeš, uostalom, tako se i na izborima bira predsednik, pa ti vidi!
- Ih, ti ga sad baš mnogo pretera. A i ako jeste tako kao što ti tvrdiš, onda se opet unapred zna koji ćemo crtać da gledamo, isto kao što se zna ko će da bude sledeći predsednik! Te procedure su samo zabava za mase, malo da se grickaju nokti, semenke, kokice, keksići ili buđav ‘leba, kako ko ima! Ti izbori služe da se poveća nacionalna maloprodaja prehrambenih proizvoda, poseče još koja šuma za izborne postere i letke, i da se ustalasa malo javno mnjenje, da ne bude posle da nema ni ‘leba ni igara!
- Tako mi i treba, a mogla sam lepo zlatnu ribicu da kupim i strpam u akvarijum, ona se ne bi bunila i ćutala bi sve vreme, al’ ‘oćeš šipak! “Moram ja plišanog medveda da prošvercujem iz Irske, da pamtim do kraja života kako je bilo divno u zelenoj domovini, to je tako lep suvenir…” Jbo me bog ludi, sad ima da pamtim svaki sekund, sve dok mi ne uđe u glavu šašavu da sam se maestralno zaj***la u proceni… K’o dete da sam rodila, i to čupavo krzneno, s onolikom jezičinom i apetitom k’o pozamašni protočni bojler, ajme meni…
- Šta se ti stalno vajkaš, je li? Jel se to možda kaješ što si donela mene a ne magnet za frižider? Jel ti hoćeš da te prijavim Udruženju za zaštitu plišanih životinja, pa da robijaš za ovaj mobing, a? Ti meni uskraćuješ moja ljudska prava i narušavaš moje građanske slobode!
- Pod jedan, to Udruženje te se odreklo preko svih pisanih medija, Halo Oglasa i Službenog Glasnika još onda kad si tražio da te odvedem da vidiš gde je to, pa si još s vrata počeo da praviš belaj. U roku od pola sata si im pojeo sve dekorativne novogodišnje lulice sa kamina i izvatao sekretaricu plišanu zečicu u veceu. Misliš da su sišli s zakržljlog duda pa ne znaju da provale kad ih takvi probisveti poput tebe mažu i popaljuju da se tako u Irskoj pozdravlja službeno lice? Sad tamo ne smeš ni da prismrdiš, isporučiće te Imigracionom kao neprijavljenog stranog državljanina koji već godinu i jače živi u Srbiji k’o kamen u bubregu, i to bez boravišne vize! Pod dva, mobing je zlostavljanje na radnom mestu, od strane šefa ili kolega, a ne natezanje u dnevnoj sobi dok se gledaju crtaći sa onim ko te tovi medenjacima za Božić. Pod tri, ti nemaš apsolutno nikakve slobode u Srbiji jer nisi građanin ove banana-republike, i pod četiri, nemaš ni ljudska prava jer si medvedić a ne čovek.
- Pa šta? Ja imam pravo da se bunim, iako sam tuđin! Ti si mene usvojila, samim tim neki nadležni organ može da ti oduzme to starateljstvo ako ne ispunjavaš moje kriterijume! I, just for the record, mnogo sam bolja osoba od većine vas ljudi.
- E, pa, sad… Za to poslednje jesi u pravu.
- Naravno da sam u pravu, ja sam uvek u pravu! Al’ nema ko da sluša! I šta sad ‘oće ova debela rošava s pipcima i zašto je niko nije obavestio da joj ta hipsterska frizura stoji k’o piletu gaće na tregere?
- To je Ursula, morska veštica, i boli nju uvce za frizuru, ona hoće da ukrade Tritonov trozubac! Gledaj, sa’će najzanimljiviji deo!
- Pa hjoooooooj, vidiiiii, venčanje na brodu! Tako ćemo medvedica Mica i ja! Za mečeći mesec idemo na krstarenje, do Kariba ili Havaja, da nam repići vide sveta! I ne, ti ne možeš s nama, ionako te trpimo svaki dan! Ti ostaješ da čuvaš mečiće i štrikaš vunene tange, treba i nama odmor nekad!
- A jel? I to mi je hvala što vas trpim i hranim, debelguzi jedni! A tačno sam znala da će tako biti! ‘aj’ nekako ti jedan kad si došao, to je još i bilo podnošljivo, a i manje si pričao, pravio si se Toša prvih par meseci, pa si se tek kasnije osilio, sram da te bude… Posle si i tu mečku priveo, pa ste onda decu izrodili, samo se množite, k’o mutirani malarični komarci! Moraću uskoro da se selim u zaseban stan ako se ovaj trend mečko-multiplikacije nastavi ovim tempom! Da vidim ko će vam onda čistiti i kuvati neskvik u 4 ujutru, aha…
- Šta se ti žališ? Misliš da si Pepeljuga, jel? Kao, kulučiš za Tri zla medveda i medved-bebu u nadi da ćeš se jednoga dana udati za tu tvoju Pokahontas i onda ćete živeti u kućici od slatkiša srećno do kraja života, a verovatno i posle? Mnogo ti gledaš ove crtaće, moraćemo to da menjamo pod hitno! Od sutra gledamo filmove sa Stivenom Sigalom, da vidiš šta je život i borba za opstanak!
- Ako te iskipujem iz kreveta, videćeš ti šta je život, znaš! Ionako nam krevet naginje nizbrdo na jednu stranu, treba samo malo da se malo nakrivim ulevo, eto tebe rodnom parketu u zagrljaj! A osim toga, ti mi nešto pričaš o životu! Nemaš ti pojma! Nisi nikad živeo u šumi k’o drugi medvedi, nisi morao da loviš ribu u ledenoj mutnoj reci, ili da spavaš u hladnoj neudobnoj pećini, bežiš od lovaca s čađavim puškama i krvoločnim kerovima, i kradeš pčelama med u zimu! Boli tebe dupence mekano, ti si gradski baja, navikla guza na komfor i uživanciju! Videla bih te da moraš makar da spavaš u mraku, a ne da mi svako veče kmečiš i zapomažeš kad krenem ka prekidaču kako će te do ujutru uveliko pojesti čudovište iz Loh Nesa ako ugasim svetlo, pa će Mica onda ostati samohrana mečka primorana da sa sitnim mečićima prosi na Knezu i živi u sigurnoj kući!
- Pa šta. Ne možeš mi ništa. Nećeš me izbaciti na ulicu jer si meka srca, tako da mogu da radim šta hoću, kako hoću, gde god i kad god mi volja, i tačka. Dakle, do daljnjeg sam glavni, htela ti to ili ne. Ne trubi više, nego mi dodaj moju šolju pudinga, ne mogu da dohvatim odavde. I ‘ajde ćuti malo, za promenu, nijedan crtać ne možemo da odgledamo k’o sav normalan svet, non-stop nešto blebećeš.
Нема коментара:
Постави коментар